Knjižnica

Prostor knjižnice

Smještena je na 2, katu zapadnog krila samostana. Gradila se u razdoblju između 1492. i 1520. uz državnu pomoć (38 x 8 m) s namjerom da bude “na čast Božju, na ukras samostana i utjehu kako svih naših građana, tako i stranaca koji dolaze u naš grad”, postavši tako prvom javnom knjižnicom takve vrste u ovomu dijelu Europe. Sedam uskih gotičkih prozora s istočne i isto toliko prozora sa zapadne strane omogućavali su dovoljno svjetla preko cijelog dana. Tijekom vremena pretrpjela je, kao i samostan, velike promjene i štete. Bila je teško oštećena u velikome potresu 1667. godine kada se srušio zapadni zid tako da su propale mnoge knjige. No najveću je štetu pretrpjela za vrijeme francuske okupacije (1806.– 1814.) kada je cijeli samostan bio zaposjednut, a ona pretvorena u vojničku spavaonicu. Nakon što je samostan vraćen svojim zakonitim vlasnicima, nije bila više pogodna za čuvanje knjiga, pa je 1859. godine bila uređena sadašnja dvorana na gornjem katu. Knjižnica je radi očuvanja građe zatvorena za javnost, no mogući su vođeni obilasci uz prethodnu najavu.

Na vrh