Samostan

Uporište, sjedište i grob

Ljubav Dubrovčana prema dominikancima očitovala se i u želji pojedinaca i udruga da u samostanu imaju uporište, sjedište i grob. Crkva, sakristija, kapitul i klaustar (dvorište) bili su puni oltara i kapela, spomenika i grobnica, umjetničkih slika, kipova i zlatarskih radova. Među njima su bile grobnice vjerskih bratovština (Gospina ružarija i Imena Isusova) i obrtničkih udruga: nekada vrlo moćne trgovačke bratovštine Lazarina, zatim bratovštine lumbardara ili mužara, slikara itd. Već na ulazu u samostan nalazi se grobnica bratovštine grebenara (češljača vune), u sakristiji  bratovštine zlatara (s batom i nakovnjem kao znakovima zanata). Tu je i grob Petra Pantelle iz Piacenze, koji je početkom XV. st. u Dubrovniku razvio proizvodnju sukna, prvu manufakturu na istočnoj jadranskoj obali i koja je bila od velike koristi gradu i državi. Mnoge grobnice uglednih političara i diplomata, crkvenih dostojanstvenika i redovnika, književnika i znanstvenika morale su, iz praktičnih razloga, biti prekrivene prilikom preuređenja crkve 1883. godine. Bio je to pravi dubrovački panteon dostojan poštovanja. Nerijetko su na nadgrobnim pločama u plitku i visoku reljefu bili uklesani grbovi i maštoviti ornamenti umjetničke vrijednosti. Male ploče ugrađene u zidove crkve i klaustra imaju samo povijesnu vrijednost, imena vlasnika urezana gotičkim i renesansnim slovima. Najstariji datirani grob u crkvi podigla je u apsidi crkve g. 1315. plemićka obitelj Crijević, a najstariji grob u klaustru potječe iz 1325. godine.

Nekoliko istaknutijih imena: Andrija iz Drača, dubrovački nadbiskup (1388. – 1393.); Nikola de Ortis iz Beneventa, dubrovački nadbiskup (1393. – 1402.); Hijacint Miljković, dubrovački nadbiskup i diplomat (1752. – 1756.); Rajmund Jelić-Galani, dubrovački nadbiskup, teolog i diplomat (1722. – 1727.);  Donat Đurđević, mrkansko-trebinjski biskup (1481. – 1492.);  Petar Gučetić-Dragojević, stonski biskup i teolog (1551.– 1564.); Paskoje Miličević, svestrani dubrovački graditelj (oko 1460. – 1516.); Dinko Ranjina, renesansni pjesnik (1536. – 1607.); Junije Palmotić, dramatičar i pjesnik (1606. – 1657.); Marin Getaldić, matematičar europskoga glasa (1568. – 1626.); Klement Ranjina, teolog i diplomat (1482. – 1559.); Ambroz Ranjina, povjesničar (1490. – 1559.); Rajmund Džamanjić, jezikoslovac, pisac prvoga hrvatskog pravopisa (1587. – 1644.); Vlaho Držić, slikar, brat slavnoga komediografa Marina († oko 1565.); Petar Bogašinović, pjesnik (1625. – 1700.); Miho Monaldović, pjesnik (1540. – 1592.); Vinko Petrović, pjesnik (1677. – 1754.); Ambroz Gučetić, povjesničar (1563. – 1632.); Serafin M. Crijević, povjesničar (1686. – 1759.); Petar Pantella iz Piacenze († 1425.), utemeljitelj manufakturne proizvodnje sukna; Hijacint Miljković, dubrovački nadbiskup (1752. – 1756.)

Na vrh