Povijest

Dominikanci su u Dubrovnik došli odmah nakon utemeljenja Reda koji je 1215. osnovao sv. Dominik da bi se propovijedalo evanđelje, kako živom i pisanom riječju, tako i osobnim životom.

Dominikanski samostan u Dubrovniku osnovali su redovnici 1225. g. Danas se nalazi uz gradske zidine i Vrata od Ploča te tvori kompleks zgrada koji čine velika jednobrodna crkva s prigrađenim zvonikom, klaustar (sa sjeverne strane) i tri samostanska krila koja zatvaraju klaustar. U spomenuti kompleks spadaju još i četiri manje samostanske crkve iako nisu potpuno uklopljene u cjelinu. To su crkva sv. Sebastijana, crkva sv. Luke, crkva Navještenja i crkva Gospe od Rozarija, tj. bratovštinska crkva Rozario.

POČECI DOMINIKANACA U DUBROVNIKU

Dominikanci ili “bijeli fratri” došli su u Dubrovnik gotovo slučajno, odmah nakon utemeljenja Reda koji je 1215. osnovao sv. Dominik da bi se propovijedalo evanđelje kako živom i pisanom riječju, tako i osobnim životom. Jedna skupina, koju je brodom iz Italije poslao u Palestinu  vrhovni starješina Jordan Saski, privremeno se oko 1225. godine zaustavila u gradu. Čuvši njihove učene i nadahnute propovijedi, predstavnici državnih i crkvenih vlasti zamolili su ih da se trajno nastane u gradu. Dominikanski red izbjegava svaki suvišan luksuz. Sve je jednostavno, funkcionalno i dostojanstveno jer upravo u tome jest savršenost. Po tom se kriteriju i gradio dubrovački samostan.

NAJSTARIJI SAMOSTAN DUBROVNIKA

Sklop dominikanskoga samostana danas predstavlja jednu od najkarakterističnijih arhitektonskih cjelina grada Dubrovnika i jednu od najvažnijih umjetničkih riznica na istočnoj obali Jadrana. Vjerski je i kulturni spomenik najviše kategorije u Republici Hrvatskoj i najstariji  postojeći samostan u Dubrovniku.

PRVA JAVNA KNJIŽNICA, JAVNA GIMNAZIJA

1520. g. otvorena je u sklopu samostana javna knjižnica, prva takve vrste u jugoistočnom dijelu Europe, a 1626. g.  i javna gimnazija u kojoj se besplatno predavalo svima bez razlike. Upravo toj gimnaziji hrvatska kultura duguje svoj prvi pravopis koji je napisao i 1639. objavio profesor Rajmund Džamanjić. Redovnici samostana ujedno su bili pioniri biografije kao zasebne povijesnoznanstvene discipline, njegovali je gotovo dva stoljeća prije drugih, položivši tako temelje enciklopedijskomu radu u Hrvata.

ZDRAVLJE ZA SVE GRAĐANE

Javnu ljekarnu u kojoj su lijekove proizvodili i prodavali pučanstvu ili besplatno dijelili siromašnima u vrijeme epidemije, dubrovački Dominikanci otvaraju već krajem XVII. st.

DIPLOMACIJA

Brojni su dominikanci bili teolozi Dubrovačke Republike, diplomati, nadbiskupi, biskupi itd. Nije pretjerano reći da je Republika nekoliko puta sačuvala slobodu i neovisnost zahvaljujući diplomatskim uslugama upravo dominikanaca. Ugledni povjesničar Serafin M. Crijević (1680. – 1759.) piše da je samostan bio proročište u koje su građani hrlili da u dvojbama i zdvajanjima traže odgovore.

ZAŠTITA UMJETNOSTI

Dok je u dalmatinskim gradovima pod mletačkom vlašću domaće slikarstvo stagniralo, u slobodnomu Dubrovniku dostiglo je svoj vrhunac, po kvaliteti i originalnosti. Tada je nastala “dubrovačka slikarska škola”. Dubrovački su se slikari oko 1480. udružili u samostaln bratovštinu sa sjedištem u dominikanskoj crkvi. To je najstarija slikarska udruga u slavenskim zemljama.

VAŽNOST ZA GRAD

Koliku je važnost Dubrovnik pridavao samostanu vidi se po nastojanju da ga zaštiti od mogućega napada na grad. U početku se  cijeli kompleks samostana i crkve nalazio izvan gradskih zidina. No za vrijeme rata između Venecije i Genove, 1378. godine,  pojačane su već postojeće i sagrađene nove zidine  tako da se samostan ciljano našao unutar zidina.

Na vrh